Ako ste strastveni plivač ili jednostavno provodite mnogo vremena u bazenu, moru, jezeru, reci, poznat vam je pojam „plivačko uvo“. Ali, šta je to tačno?  Zašto nastaje plivačko uvo i, pre svega, da li je moguće izbeći ovu situaciju tokom sezone kupanja?

Nije neuobičajeno da bakterije i klice prisutne u vodi kada uđu u ušni kanal mogu pronaći plodno tlo za razmnožavanje i stvaranje infekcija.

U letnjem periodu, kada smo duže izloženi vodi i vlazi, bolovi u ušima usled ovog poremećaja postaju sve češći. Hajde da saznamo šta je plivačko uvo i kako ga možemo sprečiti ili izlečiti.

Šta je plivačko uvo?

Uprkos svom nazivu, plivačko uvo nije anatomska karakteristika koja definiše šampione u plivanju, već je to još jedan način da se nazove infekcija spoljašnjeg ušnog kanala. Najčešće se može razviti kod ljudi koji provode mnogo vremena u vodi ili sa mokrim ušima.

Da li je upala spoljnog uha i plivačko uvo isto?

Da. Ova infekcija spoljašnjeg uha, otitis externa, uglavnom je uzrokovana bakterijama Staphylococcus aureus i Pseudomonas aeruginosa ili gljivicama. Kada one napadnu organizam, naše telo, da bi se odbranilo, izaziva početnu reakciju zapaljenja koja se najčešće manifestuje u roku od 48 sati.

Ljudi koji pate od plivačkog uha imaju upalu spoljašnjeg slušnog kanala što rezultira bolom u uhu, svrabom i crvenilom u čitavom zahvaćenom području. Ponekad može doći do curenja gnoja ili bistre tečnosti iz ušnog kanala.

U nekim slučajevima može doći i do privremenog gubitka sluha praćenog tinitusom (zujanjem u ušima).

Upala ušiju

Osobe sa delikatnijom kožom zbog ove patologije mogu razviti i blagu formu dermatitisa. U težim slučajevima infekcija se može proširiti na ostale delove ušiju i izazvati akutni ili hronični otitis sa simptomima koji mogu da traju i više od 6 nedelja.

Da li plivačko uvo imaju samo plivači?

Ne, upale spoljnjeg uha mogu imati neplivači ali je veća verovatnoća da će ih plivači i gnjurci dobiti.

Delovanje bakterija je razlog zašto dolazi do otitis externa, ali zašto se to najčešće događa plivačima?

Odgovor na to pitanje nalazimo u bazenu. Upravo je ovde voda bogata hlorom i drugim supstancama koje s jedne strane vodu održavaju čistom i dezinfikovanom, a sa druge strane oštećuju epitelne ćelije naše kože, posebno ušiju. Ćelije se raspadaju i na taj način se stvara okruženje pogodno za širenje bakterija, takođe zahvaljujući toploti i vlazi.

Većina slučajeva plivačkog uha, zapravo se javlja leti, i to ne samo kod profesionalnih plivača, već i kod dece koja provode dosta vremena u vodi.

Osim hlora u bazenu, neki šamponi mogu biti previše agresivni za uši i posledično dovesti do ljuštenja spoljašnjeg ušnog kanala.

Iako je ovo akutno stanje uobičajeno među ljudima koji provode mnogo vremena u vodi, ne morate da plivate da biste rizikovali da ga dobijete.

Slušalice za telefon ili muzički plejer, kao i slušni aparati povećavaju rizik od razvijanja infekcije spoljašnjeg uha jer mogu iritirati kanal. Bilo koji predmet koji se stavi u kanal, uključujući i štapiće za čišćenje mogu ogrebati i oštetiti kožu i stvoriti sekundarnu infekciju.

Oštećenja ušnog kanala upotrebom pamučnog štapića jedan je od najčešćih faktora rizika za plivačko uvo. Prema studiji iz 2004. godine, u međunarodnom časopisu za pedijatrijsku otorinolaringologiju, 70 procenata dece koja su učestvovala čistilo je uši pamučnim štapićem 10-ak dana pre dijagnoze, zato treba pažljivo birati proizvode za čišćenje uha.

Sprej za uvo

Plivačko uvo i cerumen

Ušni vosak, cerumen, igra važnu ulogu u zaštiti  ušnog kanala od infekcija. Ima antimikrobna svojstva i predstavlja barijeru da se voda, bakterije i prljavština zadrže van uha.

Neki ljudi prirodno proizvode previše cerumena, što ponekad može dovesti do zapušenja. Ali isto tako, često ispiranje i čišćenje uha može ukloniti prirodnu zaštitu koju cerumen pruža, čime se povećava rizik od infekcija, uključujući plivačko uvo.

Kod plivača, čest kontakt sa vodom može dovesti do ispiranja cerumena, što smanjuje prirodnu zaštitu ušiju i povećava rizik od upale. Istovremeno, nakupljanje previše cerumena može izazvati blokadu uha, stvarajući povoljne uslove za razvoj bakterija i gljivica ako voda ostane zarobljena iza voska.

Zbog toga je održavanje optimalne ravnoteže cerumena ključno za prevenciju plivačkog uva. To se postiže pravilnim higijenskim navikama i povremenom konsultacijom sa ORL specijalistom.

Acerumen sprej za uvo

Plivačko uvo – kako ublažiti bol?

Kontrola bolova kod plivačkog uha postiže se kombinacijom kućnih tretmana i analgetika. Cilj je ublažiti bol dok se ne uključi neka medicinska terapija.

Dajemo vam nekoliko saveta koji mogu pomoći u kućnim uslovima:

  • Tople obloge: Ako se uvo zagreje sa spoljne strane, bol će se smanjiti. Za to je najbolje koristiti toplu, zagrejanu krpu, ali treba biti obazriv da temperatura ne bude previše visoka kako ne biste opekli kožu.
  • Lekovi protiv bolova: Lekovi na bazi ibuprofena i paracetamola su najbrža i najjednostavnija opcija, naravno, uz savet i uputstvo o pravilnom korišćenju.
  • Podizanje glave tokom spavanja: Spavanje na visokom jastuku sa podignutom glavom smanjiće pritisak u uhu i samim tim ublažiti bol.
  • Kapi za uši: Određene kapi za uši sadrže lokalne anestetike ili sredstva za isušivanje koja pomažu da se odstrani voda zarobljena u uhu i umanji bol.

Nemojte koristiti štapiće za uši, prste ili druge predmete za čišćenje uha kako ne biste pogoršali stanje i prouzrokovali dodatnu iritaciju.

Ukoliko simptomi ne prestanu za 2, 3 dana, obavezno se obratite lekaru.

Plivačko uvo – lečenje

Terapija plivačkog uha podrazumeva kombinovanje kućnih i medicinskih tretmana. Medicinska terapija uključuje upotrebu antibiotika za borbu protiv infekcije i nju će prepisati isključivo lekar. Nekad je nužno uključiti i lekove na bazi kortizona koji će smanjiti upalu.

Blaže manifestacije ovog akutnog stanja ne zahtevaju oralne antibiotike. Kapi za uši za lokalnu primenu su mnogo prikladnije i efikasnije.

Studija iz 2019. koja govori o ovom poremećaju i njegovim tretmanima pokazala je da su se lokalni antiseptički agensi, tačnije, tretmani koji zaustavljaju ili usporavaju rast mikroorganizama, pokazali efikasnim u većini slučajeva. Ovim tretmanima koji su sadržali sirćetnu kiselinu, hlorheksidin, aluminijum acetat i druge slične supstance, lečenje je bilo uspešno okončano u roku od nedelju dana. Za tvrdoglavije slučajeve, potrebni su antibiotici ili steroidi.

U svakom slučaju, pri prvom pojavljivanju simptoma plivačkog uha, preporučujemo da se obratite lekaru.

Kapi za plivačko uvo

U zavisnosti od uzročnika infekcije i ozbiljnosti simptoma bira se i vrsta kapi za lečenje plivačkog uha.

  • Antibiotske kapi: Ove kapi su namenjene isključivo za bakterijske infekcije. Lekar će vam prepisati kapi koje sadrže antibiotik kako bi se eliminisala bakterija i sanirala infekcija.
  • Antifungalne kapi: Ako je infekcija gljivična, lekar će prepisati odgovarajuće antifungalne kapi.
  • Kapi sa steroidima: Ove kapi pomažu u smanjenju upale i otoka. One će veoma brzo ublažiti simptome.
  • Kombinovane kapi: Kombinacija antibiotika i steroida pokazala se efikasnom za lečenje bakterijske infekcije i smanjenje upale.
  • Kapi za sušenje ušiju: Kapi na bazi izopropil alkohola i sirćeta pomažu u isušivanju ušnog kanala nakon izlaganja vodi, čime se sprečava razvoj infekcije. Obično su dostupne bez recepta i koriste se preventivno.

Probajte Sinomarin kapi, Vaxol , Oto olive ili Oto Aqua, kako biste što pre olakšali tegobe.

Plivačko uvo – zaštita

Naravno da je uvek bolje sprečiti nego lečiti određeni poremećaj. Ukoliko ste skloni plivačkom uhu budite spremni da preduzmete zaštitne mere kako biste smanjili rizik od infekcije.

Zaštitna barijera za osetljive uši:

  • Čepići za uši – Čepići (silikonski, gumeni ili penušavi) će fizički sprečiti vodu da se nastani u ušnom kanalu i bude provokator infekcije.

Mini silikonski čepići za uvo

  • Kapa za plivanje – Gumena kapa koja pokriva uši, odličan je saveznik osetljivim plivačima.

Redovna upotreba kapi za uši:

  • Preventivne kapi koje se koriste svaki put kad izađete iz vode.
  • Razblaženi hidrogen peroksid (nekoliko kapi) može da pročisti i isuši ušni kanal i tako prevenira infekciju.

Higijenske mere:

  • Nakon kupanja u bazenu, moru, jezeru isperite uši čistom vodom i osušite ih peškirom, a ne pamučnim štapićima.
  • Izbegavajte grubo čišćenje kako ne biste napravili ogrebotine.
  • Cerumen na spoljašnjoj strani kanala čistite peškirom ili specijalnim sprejom.

Izbegavanje iritacija:

  • Izbegavanje hemikalija iz šampona, kupki ili sapuna koje mogu ugroziti ušni kanal.

Najvažnije je, svakako, da izbegavate kupanje u prljavoj i zagađenoj vodi u kojoj možete pokupiti bakterije ili gljivice. Ukoliko se ipak desi plivačko uvo sa svojim neprijatnim simptomima svraba, bola, osećaja punoće u uhu, odmah preduzmite preventivne mere ili posetite lekara.

Apoteka Online nudi gomilu preparata za prevenciju infekcije spoljašnjeg uha. Kombinacijom strategija koje su opisane u ovom tekstu i uz korišćenje sprejeva i kapi iz naše apoteke, smanjite rizik od pojave plivačkog uha i neometano uživajte u vodenim aktivnostima.