Šta je giht i kako se leči?
Giht je bolest zglobova za koju se nekad verovalo da pogađa samo aristokratske krugove. Ova „bolest bogatih“, kako je i danas zovu, nosi sa sobom dozu ironije. Dok ljudi sanjaju o lagodnom životu, njihovi izbori u ishrani i hedonistički užici često postaju temelj ove bizarne bolesti.
Kristali mokraćne kiseline postaju svojevrsni sudija, kažnjavajući one koji uživaju u obilju crvenog mesa, morskih plodova i alkohola. Tako giht postaje ne samo fizička, već i simbolička "kazna za lagodan život", podsećajući nas da ravnoteža uživanja može biti ključ za očuvanje zdravlja zglobova.
U nastavku teksta saznajte šta je giht i kako se leči ova bolest.
Šta je giht?
Giht je metabolički poremećaj koji se javlja usled nakupljanja mokraćne kiseline u zglobovima. To je najčešći tip artritisa kome je poznat uzrok.
Češće se javlja kod muškaraca u 40-im i 50-im godinama i veća je verovatnoća da ga dobijete kako starite. Žene oboljevaju ređe i to najčešće posle menopauze.
Giht napada ljude koji u krvi imaju visok nivo mokraćne kiseline, poznat kao urat. Urati se stvaraju svakodnevno kada naša tela razgrađuju purine (hemikalije koje se prirodno stvaraju u našem telu, ali su takođe prisutne u nekim namirnicama).
Normalno je i poželjno to što imamo urat u krvi. Ali ako nivoi postanu previsoki, može se pojaviti giht.
Nekada su ljudi mislili da je giht uzrokovan prejedanjem i ispijanjem velikih količina alkohola. Iako ovo može povećati izglede za napade gihta, to nije cela priča.
Oko tri četvrtine urata u našem organizmu svakoga dana nastaje od razgradnje purina proizvedenih u našem telu dok samo jedna četvrtina dolazi iz hrane i pića.
Kako se nivoi urata povećavaju, telo pokušava da se reši tog viška preko bubrega, ali ako telo napravi previše urata ili vaši bubrezi nisu u stanju dovoljno da ga se otarase, tada nivoi počinju da rastu.
Ukoliko ostanu previsoki, kristali urata se polako formiraju. Uglavnom se nagomilavaju oko čvrstih zglobova, vezivnom tkivu, hrskavici ili tetivama. Nije nemoguće da se kristali pojave čak ispod kože, u unutrašnjim organima kao što su bubrezi, uzrokujući kamenčiće.
Giht – simptomi
Prvi simptomi ovog oboljenja obično nisu primetni osim ako nemate napad gihta. Ovi napadi obično traju između 5 i 7 dana i to su trenuci gde ćete jasno osetiti simptome.
Kada imate giht, kristali mogu godinama da se nakupljaju oko vaših zglobova, a da vi i ne znate da su tu. Neki od njih mogu da se izliju iz hrskavice u prostor između dve kosti u zglobu.
Sićušni, tvrdi, oštri kristali mogu se trljati o površinu zgloba izazivajući upalu i otok.
Prvi napad gihta obično se javlja neočekivano, često noću, i karakteriše ga nagli bol, oticanje, crvenilo i toplota u zahvaćenom zglobu.
Simptomi gihta mogu varirati, ali uobičajeni znaci uključuju:
- Intenzivan bol
- Otečenost
- Crvenilo na mestu zahvaćenog zgloba, (obično na nozi, posebno na palcu)
- Vrelina
- Koža zgloba često izgleda sjajno i može se oljuštiti kad se napad smiri
Ovi simptomi često podsećaju na osećaj kao da je zahvaćeni zglob "u plamenu" ili da je podvrgnut nekoj vrsti probadanja. Osim toga, giht može uzrokovati ograničenje pokreta u zahvaćenom zglobu tokom napada.
Lekari opisuju nagli razvoj simptoma kao akutni.
Ako se giht ne leči, napadi mogu postati češći i mogu se proširiti na nove zglobove. Svaki lagani kontakt sa zahvaćenim zglobom je veoma bolan. Čak i težina posteljine i nošenje čarapa mogu biti nepodnošljivi.
Iako giht najčešće pogađa palac na nozi, mogu biti ugroženi i drugi zglobovi.
- Drugi zglobovi u stopalima
- Članci
- Kolena
- Laktovi
- Prsti na rukama
- Ručni zglobovi
Moguće je da više zglobova bude pogođeno istovremeno. Nije uobičajeno da imate giht u zglobovima prema centralnom delu tela kao što su kičma, ramena ili kukovi.
Napadi gihta su česti u zglobovima na krajevima ruku i nogu (prsti). To može biti zato što su ovi delovi tela hladniji, a niske temperature povećavaju verovatnoću formiranja kristala.
Iako se simptomi mogu povući nakon nekoliko dana, važno je konsultovati se sa lekarom ili farmaceutom kako biste dobili odgovarajući tretman i sprečili dalje napade gihta.
Nastavak brige o zdravlju može uključivati promene u ishrani, lekove i druge strategije koje će pomoći u upravljanju ovim neprijatnim stanjem.
Giht na nozi
Zglob palca gde se prst spaja sa stopalom često je mesto prvog napada, ali može se pojaviti i u drugim zglobovima (kolena, članci, ručni zglobovi i zglobovi između mnogih malih kostiju koje formiraju stopalo).
Preferencija ka nožnom palcu deo je kompleksnog procesa koji uključuje nekoliko faktora.
- Niže temperature: Zglobovi, posebno oni manje izloženi toploti, poput nožnih prstiju, imaju tendenciju da budu hladniji. Niže temperature stvaraju povoljne uslove za taloženje kristala mokraćne kiseline.
- Stagnacija: Palčevi na nozi mogu biti manje pokretni u odnosu na druge zglobove, stvarajući veću verovatnoću za formiranje kristala i njihovo taloženje.
- Mikrotraume: Fizički stres na nožnom palcu, poput udaraca, pritiska usled hodanja ili nošenja tesne obuće, može izazvati mikrotraume u zglobovima, čime se stvaraju povoljni uslovi za kristalizaciju mokraćne kiseline.
- Struktura zglobova: Anatomska struktura palca na nozi doprinosi njegovoj podložnosti stvaranju kristala mokraćne kiseline, jer su zglobovi podložniji formiranju depozita.
Sićušni kristali mokraćne kiseline izazivaju upalu i neprijatnost stvarajući osećaj vreline. Hodanje tokom ovakvog napada postaje izazov, a svaki korak može dramatično uticati na svakodnevni život.
Giht – lečenje
Lečenje gihta može biti veoma uspešno i uključuje lečenje akutnog stanja ili tretmane za sprečavanje budućih napada.
Kao što je uobičajeno za mnoga bolna stanja, prva linija lečenja napada gihta je uzimanje nekog od nesteroidnih antiinflamatornih lekova (NSAIL), kortikosteroidima ili steroidnim injekcijama direktno u zahvaćeni zglob. Steroidi su veoma korisni za akutne napade. Obično se uzimaju kratko, svega nekoliko dana dok se simptomi ne smire.
Kod lečenja akutnog napada gihta cilj je smanjenje bola, otoka i upale, a ne eliminisanje uzroka bolesti. Tačnije, nakon stabilizacije pacijenta treba početi sa terapijom i lečenjem uzroka.
Ovo uključuje najpre promenu stila života, isključivanje okidača napada uz eventualnu primenu enzimskih inhibitora alopurinola ili febuksostata.
U težim oblicima ovog oboljenja u terapiju se uključuju lekovi urikozurici ili urikosupresori koji koriguju metaboličke poremećaje.
Uz adekvatnu medikametoznu terapiju i prilagođavanje ishrane potrebno je prihvatanje zdravijeg načina života uz umerenu fizičku aktivnost.
Da li je giht izlečiv?
Nažalost, giht se obično ne smatra potpuno izlečivim stanjem, ali se može efikasno kontrolisati odgovarajućim tretmanima i promenama u načinu života. Cilj lečenja gihta je smanjenje simptoma, prevencija ponovljenih napada, i očuvanje funkcije zglobova.
Osobe koje boluju od gihta mogu voditi kvalitetan život i smanjiti rizik od ozbiljnih komplikacija. Važno je sarađivati sa lekarima kako bi se razvila i održavala efikasna strategija lečenja.
Oblozi za giht
Oblozi se mogu koristiti kao deo nekih strategija za ublažavanje simptoma gihta, posebno tokom napada.
- Hladni oblozi: Mogu pomoći u smanjenju otoka i ublažavanju bola tokom napada gihta. Umočite čistu krpu u hladnu vodu, dobro je ocedite i nanesite na zahvaćeni zglob. Držite oblogu na zahvaćenom mestu nekoliko minuta, ali izbegavajte direktno nanošenje leda na kožu.
- Topli oblozi: Mogu opustiti mišiće, poboljšati cirkulaciju i smanjiti osećaj napetosti. Nanesite toplu vlažnu krpu na zahvaćeni zglob. Ovaj pristup obično se koristi kada prođe akutna faza napada.
- Oblozi sa sodom bikarbonom: Dodavanje sode bikarbone u toplu vodu za obloge može pomoći u smanjenju upale i olakšavanju bola. Međutim, ovo nije preporučena metoda za svakoga i opet je važno konsultovati se s lekarom pre nego što je primenite.
- Oblozi od jabukovog sirćeta: Neke osobe tvrde da oblozi natopljeni razblaženim jabukovim sirćetom mogu pomoći u smanjenju otoka i bola. Međutim, ova metoda nije naučno potvrđena.
Važno je napomenuti da oblozi ne predstavljaju zamenu za lekove koje vam prepiše lekar.
Giht – ishrana
Prilagođavanje ishrane može biti moćan način da se pravilno upravlja simptomima gihta. Glavni principi su u osnovi isti kao i kod bilo koje zdrave dijete. Smanjite potrošnju kalorija ukoliko ste gojazni.
Izaberite nerafinisane ugljene hidrate poput voća, povrća i žitarica od celog zrna.
Evo nekih namirnica koje možete uključiti u ishranu kako biste podržali upravljanje gihtom:
- Povrće poput paradajza, krastavaca, šargarepe, brokolija, spanaća ili paprike.
- Voće
- Integralne žitarice
- Mlečni proizvodi sa niskim nivoima masnoće
- Jaja
- Biljni proteini: Mahunarke poput leblebija, sočiva i pasulja pružaju izvor proteina s niskim sadržajem purina.
- Orašasti plodovi
- Biljna ulja (maslinovo i laneno)
- Voda u većim količinama
Zabranjene namirnice kod gihta
Rizik od pojave gihta raste ukoliko je vaša ishrana bogata purinima. Kada se purini razgrađuju u telu, izazivaju stvaranje mokraćne kiseline što može doprineti razvoju gihta.
Namirnice koje treba izbegavati su crveno meso, morski plodovi, iznutrice, alkohol, gazirana pića.
Važno je napomenuti da individualne reakcije na hranu mogu varirati, pa je najbolje konsultovati se sa nutricionistom kako biste prilagodili ishranu vašim specifičnim potrebama i smanjili rizik od napada gihta.
Potražite adekvatnu suplementaciju za prevenciju i lečenje gihta u širokom asortimanu vaše Apoteke Online.